Korona time……
Kažu mi neki da nastavim pisati, pa eto samo
zbog tih koji su tražili evo štivo za laku noć….
Nisam dugo ništa napisala, jednostavno nisam
imala vremena.
Posao se toliko raširio da ne stigne čovjek uz troje djece još i
pisati.
I krenimo, aktualno korona i potres i kao
desert razvod…
Korona, po meni trgovinski rat između velikih
sila koji je izmakao kontroli ili nije, al za mene nebitno…
dali mogu utjecat? - ne,
dali mi je poremetilo život? – da,
dali su mi se dogodile promjene? – da
Vjerujem da ste svi sve očistili u ovih mjesec
dana karantene, i ponovno zamazali i opet očistili, i tako u nedogled…
Pa zato neću o tome, već ajmo malo o onome što
se događa oko nas i kako to utječe na svih nas….
Korona se pojavila - siječanj, gosti otkazuju rezervacije, a mi
svi u nadi da to baš neće zahvatit Hrvatsku. Veljača isto, i stiže Ožujak.
Dolaze gosti iz Kine u apartman nije mi baš svejedno, ali ok.
Za par dana tulum, netko od susjeda napiše u
liftu korona na 5 katu. Onda mi dolazi do glave koliko korona utječe na svih
nas. Svi smo se uznemirili iliti uzjebali.
19.3.2020 objava o karanteni koja kreće od 23.3.2020.
22.3.2020 u 6:24 potres. Šok ujutro u krevetu,
djeca trče van jer sam ih potjerala van. Prvi udar šok, drugi udar šok još veći.
Kroz glavu prolaze, dali su sva djeca na broju
i dali su svi ok svi stanovi u centru ZG koje održavam i koje imam, praona. U 8 sam
već bila u autu i krećem u obilazak, telefon se ne gasi a poruke dolaze bez
prestanka. Svi sa svima komuniciramo da li je i što je oštećeno, koliko itd.
Obiđem sve lokacije i dođem u Palmotićevu,
stanovi za ne prepoznat. Stakla posvuda, žbuke, prašine… ne ponovilo se.
Vlasnica i ja svaka s svoje strane stola malo
plačemo, malo se smijemo i polako čistimo svo staklo od staklene stijene koja je
pala.
Osjećaj, miješanje tuge i ljutnje, jer baš mi je krenulo
u životu i onda se sve srušilo u sekundi….
Ali ima taj potres i korona vedriju stranu,
suza sam već dosta pustila, a i nije ni zanimljivo čitati o tuzi koju
jednostavno ne možeš izbjeći.
Pa ajmo malo vedrije-
Što je dobro donijela korona i potres:
- Vozila sam se kroz grad u 6:30
ujutro preko Trga Bana J. Jelačića u pratnji civilne zaštite dan nakon potresa,
parkirala u Petrićevoj da mi nitko ništa ne kaže i da me ne digne pauk –
doživljaj sam takvi.
- Upoznala sam neke ljude koje možda
nikad nebi upoznala da nije bilo korone i potresa
- Otkrila sam da moja djeca znaju i
sama skuhati i pospremit kada im je jako dosadno
- Hrvatska je napokon postala on
line država iako smo još uvijek u banani i slučajna država
- I zadnje što mi je najdraže, osim
što nema gužve u gradu i grad je pust:
Družim se s ljudima
na način kao što smo se družili za vrijeme školovanja.
U stanu, na
balkonu, na klupicama pijemo kavu, gin, vino- nebitno.
Kad se dogovaraš s
nekim za kavu pitanje je u kojem parku i tko kuha kavu u termosici.
I tako sam vam ja
popila najhladniju kavu s prijateljem u stanu u kojem su ugasili grijanje radi
potresa – za 5 dana sam dobila temp. 40, svi se uzj… da je korona, a ja ne smijem
reći da sam samo pila hladnu kavu u hladnom stanu….i ne nije bilo nikakvog
grijanja - to mi je prijatelj.
Družim se s prijateljicama jer kad je normalno
vrijeme nemamo vremena za taj sport, i svaku veće ako nismo fizički skupa onda
smo na nekoj društvenoj mreži, pričamo, tračamo, prepričavamo- e to je čar
korone.
Popila sam vina koliko nisam u zadnjih
nekoliko godina (zapravo otkrila sam koliko vina i kojih sve vrsta imam u
vinskom ormaru) jer ne idem s autom nikuda i blizu sam kreveta, a ne moram se ustati rano ujutro. Ne majko, nisam alkoholičar 😊, znam svoje granice i mogućnosti.
Družim se s djecom.
Sa najstarijom razgovaram o svemu, čak se i
zezamo s njenim prijateljima - ja se dopisujem s njima, pa mi ih je žao kad
saznaju da sam njena mama… Ona pored mene govori što da pišem…
S srednjom odvozila bilciklom po cijelom gradu, odradila kojekakve treninge njoj za ljubav.
A s najmlađom se kartala remi (i mala je maher u tome), prošla Maksimir uzduž i
popreko biciklom.
Osjećam se kao da mi je 16 i radim iste
gluposti kao kad mi je bilo 16, samo ovaj put na malo pametniji način.
Ma ljudi ova korona i potres su donijeli neke
jako dobre stvari, pustite trenutno lovu i besparicu, imamo našu vladu koja će
nas spasit, a napokon je vlada slušala struku, sve do sada, jer sad struka
sluša vladu.
Ljudi su se zbližili, počeli opet razgovarati, da
li preko društvenih mreža ili u živo svejedno. Svi smo mi imali potrebe iz
dosade javiti se ljudima s kojima se nismo čuli mjesecima. Ja jesam, iz dosada,
iz čistog praznog hoda vremena pa počneš razmišljati o svemu, grupa koju imamo na
whatsapp srednja škola svaki dan je puna
poruka, što u normalno vrijeme nije tako…
Tinder, iskrica, i ostale mreže gore, ne iz
potrebe za srodnim dušama, već iz dosade. Ljudi ne rade, i traže zanimaciju,
zezanciju. Tamo mogu biti najveći ljubavnici, najveći patnici, sadomazohisti,
čarapaši, šaljivdžije, al sigurno se nađe i netko normalan itd…
Ajmo prestati plakat i uživati u ovom vremenu
koje imamo jer nikada se neće ponoviti.
BTW jedva čekam da se otvore granice da odem u
Austriju i Pariz…
I sad za sve one znatiželjne koji su pročitali
razvod na početku, pa su očekivali neznam što.
To je sastavni dio život s up&down
situacijama, jednostavno ideš dalje.
Nađeš nekoga koga tlačiš s svojim problemima,
nađeš nekoga za utjehu i nađeš prijatelja za zagrljaj – da to je prijatelj.
Za jednu osobu te tri stvari su previše. Ovako
podijeliš pa lakše podnesu i oni, a i ti.
I samo da se razumijemo nisu sve frajeri…
Ideš dalje, pogledaš naslov filma „ne okreći
se sine“ i toga se držiš, zatvoriš jednu stranicu otvoriš novu i kreneš pisati,
neku novu ljepšu priču.
Živjeli….
