#Ostanizivusvibnju

Kreni ne okreci se.....

Izaberite naslov sami.

Dosta je zajebancije. Korona je prošla, potresa se sjećaju samo oni koji su imali štetu, a svi ostali vraćamo se u normalu.
Normala s posljedicama od dva mjeseca.
Nije bez razloga ovaj naziv #ostanizivusvibnju. Stvarno je proklet taj svibanj.
Već treća ili četvrta godina u svibnju je sranje.
Jedne godine razvod 1.put,
2. godine tata teško oboli,
3. godine umre dragi prijatelj i evo ova je nadmasila ja mislim sve.
Uđeš u nešto ni kriv ni dužan, nađeš se u situaciji gdje biraš od dva zla ono koje je manje.
Digneš glavu ustaneš, kreneš i ne okrećeš se.
Navikla sam na odlaske dragih ljudi, ali kad odu daš si oduška pa im pošalješ sve i svašta, znaš da će pročitati i reagirati ili ne u tom trenu nebitno,  ali sranje je kad odu pa nemas kome poslati. Jednostavno znaš da sve šta pošalješ neće nitko pročitati, neće nitko reagirati, neće se vratiti, nećeš slučajno sresti. Nema više. Taj toliko bespomoćan osjećaj je koma. Psovao bi, ali te nitko nemože ćuti. I onda krene suza za suzom. Samo je to je još ostalo. Proći će i to.
imas troje ljudi oko sebe, uz dvije prijateljice koje su tu uvijek i baš uvijek. Sve skupa 5. Obitelj sad ne brojim iako imam divne roditelje i sestre.
Ja bi se fokusirala na ovo troje.
1. želiš da ode,
2. ode sam, svatko ima svoj izbor nikoga ne možeš zadržati ako to ne želi. Svatko ima svoju slobodu. Kad je osjetiš, teško je napustiš. Ja sam svoju čekala 5 godina i ne napuštam je.
3. nestane u tišini i nema natrag, nema poruka, nema poziva. Jednostavno nestane u tišini. To padne najteže. Zbog dobrote, zbog jedne svjesne gluposti, nestane u tišini. Nemas više koga maltretirati, nema tebe tko zabavljati noćima. Nema ujutro 45 poruka od kojih se smiješ i psuješ istovremeno. Nema, nestalo netragom u jednoj minuti.
U meni je nestala ona hrabra bezosječajna Elza.  Odjednom postajem osoba s suzama u očima, teških odluka i velikih želja.
U jednom danu uspijeli su je rastopiti, uspijeli su je uništit. Iz Elze prebrzo sam postala Ana.
Gledaš troje djece, oni gledaju tebe kako plačeš i shvatiš da imaš samo njih, a dalje moraš sama, nitko neće donjeti odluku umjesto tebe. Doneseš odluku koja je dobra samo radi njih. Siguran si u svoju odluku.

Ima pjesma Kreni, to je moj moto danas. Kreni ne okreći se, bez obzira na suze koje teku jedna za drugom.

Danas je jedan samo težak dan.
Vratiti ce se Elza ponovo, samo da prođu ovi teški dani.
KRENI

Korona tima….. nastavak 998

VOLI ME TAJNO, VODI ME NA PUT ili #OSTANIŽIVUSVIBNJU ili …….

I tak, korona i dalje traje....

Karantena malo oslabila, i polako sve se vraća u normalu.

Koliko mi je žao toliko mi i drago....

Kad se počne normalno raditi, neću više biti 16 godišnjakinja.

Možda ću se čuditi glupostima koje sam napravila, a možda ih nastavim i dalje raditi.

Neku noć inspiracije nije nedostajalo, pa uz sve gluposti koje smo izrekla na balkonu, tako je bila i ova Voli me tajno, vodi me na put...

Došla je iz razgovora o emocionalnoj retardiranosti tijekom i poslije razvoda.

Neznam dali bi u ovim trenu mogla nekoga voljeti. 

Svi mi imamo nekoga u nekom trenutku s kim flertamo/dopisujemo putem poruka. Super nam je, zezancija, izbjegneš sve što ne želiš reći, ali kad dođe trenutak da to s poruka prenesemo u živo, nastaje kaos.

Hrabrost nestaje, pretvaramo se u neke sramežljive ljude koji nismo.

Kad puno godina cca 20 ne znaš za neke stvari, tj. znaš s filmova i živiš u uvjerenju da one ne postoje oko tebe, a onda ih počinješ otkrivati. Sam sebi se čudiš kako svijet jednostavno funkcionira. npr. da se problemi mogu riješiti u 5 min, tri poruke i dva tele. poziva, da se reagira u hitnosti i to se cijeni.

Kad skužiš koliko je svijet drugačije živio i živi još uvijek, dobro se zapitaš di si bio i dali možeš kročiti u taj novi svijet.

Naravno da možeš, počneš se cijeniti, shvatiš da to što radiš da ima neku vrijednost i da te ljudi trebaju baš na taj način na koji ti odlučiš.

I tak dođes do točke gdje moraš prihvatiti igru ili se okrenuti i reći hvala. Kreneš vagati (najgori neprijatelj VAGA) i ne odvagaš ništa. 

Toliko sam emocionalno u klincu da sam jednostavno shvatila - idi i igraj se, jedan je život, 20 godina si igrala tuđu igru, vrijeme je da sad igraš sama svoju igru.

Ljudi moji ja se pustila, igram odličnu i odlučnu igru.

Voli me tajno i vodi me na put, jer kad mi kažeš Volim te, vjerojatno ću se prestrašiti, a ti nećeš imati koga voditi na put.

#ostanizivusvibnju sljedeći tjedan

PS o čišćenju ću pisati kad karantena završi