NEMA PROBLEMA, BEZ SVOJEG RJEŠENJA....

NEMA PROBLEMA, BEZ SVOJEG RJEŠENJA....

a i nema tjedna bez novog problema….

Svašta ova korona izvlači iz nas, dobro i loše…

Radim s jako puno ljudi i kažu to je najteži rad. Možda i je, ali meni nije. Imam punoooo živaca za svakoga, i mogu me svi nazvati u bilo koje doba pitati nešto, tražit nešto itd. I svakome ću pomoći ako je u granicama zdravog razuma. Vjerujte mi zovu me, oni koji rade samnom znaju za što me sve ljudi zovu….

Kažu mi moje cure koje rade kod mene da kod mene sve može, treba sl. dan - može. Hoće na GO ma može. Ljudi moji ako radite s normalnim ljudima onda sve može. Kako ja mogu nekome tko je 5 dana prije ostao na poslu svojevoljno prekovremeno reći da nemože dobiti slobodan dan.

Mislim da je prvo i osnovno poštovanje prema zaposlenima, pa poštovanje prema klijentima da bi uspio opstati.

Nema problema koji nema rješenja i nema situacije koja se ne da riješiti, ako imaš strpljenja i pametne ljude oko sebe.

Volim radit s ljudima koji kad traže pomoć/uslugu/savjet onda i slušaju što govoriš. Jer ako su te pitali za savjet, znači da u tom području nisu doma, da jesu ne bi pitali.

Volim ljude koji nisu najpametniji i znaju o svemu sve, kao npr. kad mi frajer priča o porodu kako je to biti na porodu. Gle micek tri puta sam rodila neznaš kako je biti na porodu. Pročitao si dva članka o tome i ne znači da si rodio….pametnom dosta.

Zbog moje znatiželje, životnih okolnosti i šarolike mase ljude oko sebe, mogu reći da znam dosta, a i ono što ne znam uvijek znam koga pitati za savjet, a da nije google. I kad pitaš za savjet pozorno slušaš jer onda učiš pa ćeš jednom i ti moći nekome pomoći.  

Mijenjala sam ulje na autu (u motoru i u diferencijalu), provaljivala protuprovalna vrata jer su gosti ostavili ključ s nutarnje strane brave, skidala ostatke staklene stijene itd.  i to su sve neke stvari koji te jednostavno nauče nekoj snalažljivosti.

Zašto sam se osvrnula na ovu temu, iz dva razloga.

Neki dan teta/cura/gospođa (žena koja ima 4 djece) koja radi kod mene šalje mi poruku da nemože doći raditi jer joj se dijete ozlijedilo. Ja odgovorim  ok, poslije šalje da ide na GO od tada do tada i ja opet napišem OK. U pol 7 ujutro kaže ona, pa kod tebe sve može i sve je ok.

Naravno da može, dva dana prije je ostala puno previše na poslu samo da posao bude odrađen. Naravno da može, jer kad odem ja na godišnji znam da će ona i sve druge kolegice napravit dobro i mogu otići s mirom na GO.

Nekoliko dana poslije su me zvali za neku situaciju samo s pitanjem kako nešto napravit. Iz tog pitanja izašla je cijela logistička priča. Osim svojeg vremena i truda, gdje sam okrenula nekoliko telefonskih brojeva nisam uložila ništa. Njima sam pomogla, a ja to tako i onako usput napravim, bez da sam morala mijenjat planove ili nešto. Isto bi sjedila u kuhinji i pila kavu, pospremala ili radila, kao i da me nisu zvali za savjet.  

Treba pomoći, svaki put kad možeš pa makar to bilo i običnim telefonskim pozivom, jednim, dva tri pet…. nebitno, ali ako možeš daj si truda i pomozi. Ne kažem da tu sad trebaš dati sebe u cijelosti, da moraš dati nekom sav svoj novac, ali ovakvim sitnim stvarima.

Kad te netko traži da ga odvezeš nekud, pa odvezi i ne traži za gorivo. Tih par kuna koje si potrošio neće te spasit, a njega će spasiti to što si ga odvezao.

Da se razumijemo nisam ja humanitarac- daleko sam od humanitarca, ali uvijek i baš uvijek sam spremna nekom pomoći na ovakve načine.

Znaju me klijenti zvati usred noći, jer voda curi, ili su gosti nesretni s klimom- ima svakakvih situacija.

Nikad nisam rekla ne. Pa od tih klijenata živim ja, a oni od gosta koji dođu u apartmane. Lijepo se ustaneš odeš tamo, pogledaš i u pravilu ne možeš ništa riješiti, a ako možeš riješiš.

Naplata toga, veliko Hvala i sretan klijent za kojega znaš da će ti ostati. Mnogi mi kažu da sam glupa jer se takve stvari naplaćuju, da se dam maltretirati od ljudi.

Ne, nedam se maltretirati i nisam glupa. To se sve naplati  ali kroz neke druge načine. Kroz neka druga rješenja, kroz lojalnost klijenta. Nije u novcima sve.

Moj tata je uvijek govorio da su svi ljudi, i da onaj najmanje obrazovani čovjek može imati najbolje rješenje, da ne podcjenjuješ nikoga, i da se prema svima odnosiš s poštovanjem. Upravljao je sa preko 100 ljudi svih kategorija obrazovanja. Uvijek je imao strpljenja za sve, a ima i danas sa 76 godina.

Nikad nije vikao na nikoga osim na nas, ni ja nikad ne vičem. Mislim da je malo ljudi čulo da vičem osim moje djece i susjeda koji čuju kad urlam na djecu.

Ali na prijatelje, poslovne suradnike, poznanike, zaposlenike nikad nisam podigla glas. Sa svima se može razgovarat osim s mojom djecom kada se tuku međusobno i kad ostavljaju za sobom kao da je bomba pala, kad jedna drugu izazivaju samo zato jer im je dosadno…., ali to su djeca i mi smo bili takvi. Gdje mi je ova mudrost kad mi dignu živac dok se tuku.

Pa tako ljudi moji… pomozite drugima s sitnicima, nekad više znače od 10000 eura u kešu.

Slušajte druge, i ne miješajte se u posao koji neznate - niste najpametniji.

Pričajte o svojim problemima jer uvijek je netko blizu vas tko ima rješenje.

#Ostanizivusvibnju

Kreni ne okreci se.....

Izaberite naslov sami.

Dosta je zajebancije. Korona je prošla, potresa se sjećaju samo oni koji su imali štetu, a svi ostali vraćamo se u normalu.
Normala s posljedicama od dva mjeseca.
Nije bez razloga ovaj naziv #ostanizivusvibnju. Stvarno je proklet taj svibanj.
Već treća ili četvrta godina u svibnju je sranje.
Jedne godine razvod 1.put,
2. godine tata teško oboli,
3. godine umre dragi prijatelj i evo ova je nadmasila ja mislim sve.
Uđeš u nešto ni kriv ni dužan, nađeš se u situaciji gdje biraš od dva zla ono koje je manje.
Digneš glavu ustaneš, kreneš i ne okrećeš se.
Navikla sam na odlaske dragih ljudi, ali kad odu daš si oduška pa im pošalješ sve i svašta, znaš da će pročitati i reagirati ili ne u tom trenu nebitno,  ali sranje je kad odu pa nemas kome poslati. Jednostavno znaš da sve šta pošalješ neće nitko pročitati, neće nitko reagirati, neće se vratiti, nećeš slučajno sresti. Nema više. Taj toliko bespomoćan osjećaj je koma. Psovao bi, ali te nitko nemože ćuti. I onda krene suza za suzom. Samo je to je još ostalo. Proći će i to.
imas troje ljudi oko sebe, uz dvije prijateljice koje su tu uvijek i baš uvijek. Sve skupa 5. Obitelj sad ne brojim iako imam divne roditelje i sestre.
Ja bi se fokusirala na ovo troje.
1. želiš da ode,
2. ode sam, svatko ima svoj izbor nikoga ne možeš zadržati ako to ne želi. Svatko ima svoju slobodu. Kad je osjetiš, teško je napustiš. Ja sam svoju čekala 5 godina i ne napuštam je.
3. nestane u tišini i nema natrag, nema poruka, nema poziva. Jednostavno nestane u tišini. To padne najteže. Zbog dobrote, zbog jedne svjesne gluposti, nestane u tišini. Nemas više koga maltretirati, nema tebe tko zabavljati noćima. Nema ujutro 45 poruka od kojih se smiješ i psuješ istovremeno. Nema, nestalo netragom u jednoj minuti.
U meni je nestala ona hrabra bezosječajna Elza.  Odjednom postajem osoba s suzama u očima, teških odluka i velikih želja.
U jednom danu uspijeli su je rastopiti, uspijeli su je uništit. Iz Elze prebrzo sam postala Ana.
Gledaš troje djece, oni gledaju tebe kako plačeš i shvatiš da imaš samo njih, a dalje moraš sama, nitko neće donjeti odluku umjesto tebe. Doneseš odluku koja je dobra samo radi njih. Siguran si u svoju odluku.

Ima pjesma Kreni, to je moj moto danas. Kreni ne okreći se, bez obzira na suze koje teku jedna za drugom.

Danas je jedan samo težak dan.
Vratiti ce se Elza ponovo, samo da prođu ovi teški dani.
KRENI

Korona tima….. nastavak 998

VOLI ME TAJNO, VODI ME NA PUT ili #OSTANIŽIVUSVIBNJU ili …….

I tak, korona i dalje traje....

Karantena malo oslabila, i polako sve se vraća u normalu.

Koliko mi je žao toliko mi i drago....

Kad se počne normalno raditi, neću više biti 16 godišnjakinja.

Možda ću se čuditi glupostima koje sam napravila, a možda ih nastavim i dalje raditi.

Neku noć inspiracije nije nedostajalo, pa uz sve gluposti koje smo izrekla na balkonu, tako je bila i ova Voli me tajno, vodi me na put...

Došla je iz razgovora o emocionalnoj retardiranosti tijekom i poslije razvoda.

Neznam dali bi u ovim trenu mogla nekoga voljeti. 

Svi mi imamo nekoga u nekom trenutku s kim flertamo/dopisujemo putem poruka. Super nam je, zezancija, izbjegneš sve što ne želiš reći, ali kad dođe trenutak da to s poruka prenesemo u živo, nastaje kaos.

Hrabrost nestaje, pretvaramo se u neke sramežljive ljude koji nismo.

Kad puno godina cca 20 ne znaš za neke stvari, tj. znaš s filmova i živiš u uvjerenju da one ne postoje oko tebe, a onda ih počinješ otkrivati. Sam sebi se čudiš kako svijet jednostavno funkcionira. npr. da se problemi mogu riješiti u 5 min, tri poruke i dva tele. poziva, da se reagira u hitnosti i to se cijeni.

Kad skužiš koliko je svijet drugačije živio i živi još uvijek, dobro se zapitaš di si bio i dali možeš kročiti u taj novi svijet.

Naravno da možeš, počneš se cijeniti, shvatiš da to što radiš da ima neku vrijednost i da te ljudi trebaju baš na taj način na koji ti odlučiš.

I tak dođes do točke gdje moraš prihvatiti igru ili se okrenuti i reći hvala. Kreneš vagati (najgori neprijatelj VAGA) i ne odvagaš ništa. 

Toliko sam emocionalno u klincu da sam jednostavno shvatila - idi i igraj se, jedan je život, 20 godina si igrala tuđu igru, vrijeme je da sad igraš sama svoju igru.

Ljudi moji ja se pustila, igram odličnu i odlučnu igru.

Voli me tajno i vodi me na put, jer kad mi kažeš Volim te, vjerojatno ću se prestrašiti, a ti nećeš imati koga voditi na put.

#ostanizivusvibnju sljedeći tjedan

PS o čišćenju ću pisati kad karantena završi

Korona time……

Kažu mi neki da nastavim pisati, pa eto samo zbog tih koji su tražili evo štivo za laku noć….

Nisam dugo ništa napisala, jednostavno nisam imala vremena. 

Posao se toliko raširio da ne stigne čovjek uz troje djece još i pisati.

I krenimo, aktualno korona i potres i kao desert razvod…

Korona, po meni trgovinski rat između velikih sila koji je izmakao kontroli ili nije, al za mene nebitno…

dali mogu utjecat? - ne,

dali mi je poremetilo život? – da,

dali su mi se dogodile promjene? – da

Vjerujem da ste svi sve očistili u ovih mjesec dana karantene, i ponovno zamazali i opet očistili, i tako u nedogled…

Pa zato neću o tome, već ajmo malo o onome što se događa oko nas i kako to utječe na svih nas….

Korona se pojavila  - siječanj, gosti otkazuju rezervacije, a mi svi u nadi da to baš neće zahvatit Hrvatsku. Veljača isto, i stiže Ožujak. Dolaze gosti iz Kine u apartman nije mi baš svejedno, ali ok.

Za par dana tulum, netko od susjeda napiše u liftu korona na 5 katu. Onda mi dolazi do glave koliko korona utječe na svih nas. Svi smo se uznemirili iliti uzjebali.

19.3.2020 objava o karanteni koja kreće od 23.3.2020.

22.3.2020 u 6:24 potres. Šok ujutro u krevetu, djeca trče van jer sam ih potjerala van. Prvi udar šok, drugi udar šok još veći.

Kroz glavu prolaze, dali su sva djeca na broju i dali su svi ok  svi stanovi u centru  ZG koje održavam i koje imam, praona. U 8 sam već bila u autu i krećem u obilazak, telefon se ne gasi a poruke dolaze bez prestanka. Svi sa svima komuniciramo da li je i što je oštećeno, koliko itd.

Obiđem sve lokacije i dođem u Palmotićevu, stanovi za ne prepoznat. Stakla posvuda, žbuke, prašine… ne ponovilo se.

Vlasnica i ja svaka s svoje strane stola malo plačemo, malo se smijemo i polako čistimo svo staklo od staklene stijene koja je pala.

Osjećaj,  miješanje tuge i ljutnje, jer baš mi je krenulo u životu i onda se sve srušilo u sekundi….

Ali ima taj potres i korona vedriju stranu, suza sam već dosta pustila, a i nije ni zanimljivo čitati o tuzi koju jednostavno ne možeš izbjeći.

Pa ajmo malo vedrije-

Što je dobro donijela korona i potres:

-        Vozila sam se kroz grad u 6:30 ujutro preko Trga Bana J. Jelačića u pratnji civilne zaštite dan nakon potresa, parkirala u Petrićevoj da mi nitko ništa ne kaže i da me ne digne pauk – doživljaj sam takvi.

-        Upoznala sam neke ljude koje možda nikad nebi upoznala da nije bilo korone i potresa

-        Otkrila sam da moja djeca znaju i sama skuhati i pospremit kada im je jako dosadno

-        Hrvatska je napokon postala on line država iako smo još uvijek u banani i slučajna država

-         I zadnje što mi je najdraže, osim što nema gužve u gradu i grad je pust:

      Družim se s ljudima na način kao što smo se družili za vrijeme školovanja.

      U stanu, na balkonu, na klupicama pijemo kavu, gin, vino- nebitno.

      Kad se dogovaraš s nekim za kavu pitanje je u kojem parku i tko kuha kavu u termosici.

      I tako sam vam ja popila najhladniju kavu s prijateljem u stanu u kojem su ugasili grijanje radi potresa – za 5 dana sam dobila temp. 40, svi se uzj… da je korona, a ja ne smijem reći da sam samo pila hladnu kavu u hladnom stanu….i ne nije bilo nikakvog grijanja - to mi je prijatelj.

Družim se s prijateljicama jer kad je normalno vrijeme nemamo vremena za taj sport, i svaku veće ako nismo fizički skupa onda smo na nekoj društvenoj mreži, pričamo, tračamo, prepričavamo- e to je čar korone.

Popila sam vina koliko nisam u zadnjih nekoliko godina (zapravo otkrila sam koliko vina i kojih sve vrsta imam u vinskom ormaru) jer ne idem s autom nikuda  i blizu sam kreveta, a ne moram se ustati rano ujutro. Ne majko, nisam alkoholičar 😊, znam svoje granice i mogućnosti.

Družim se s djecom.

Sa najstarijom razgovaram o svemu, čak se i zezamo s njenim prijateljima - ja se dopisujem s njima, pa mi ih je žao kad saznaju da sam njena mama… Ona pored mene govori što da pišem…

S srednjom odvozila bilciklom po cijelom gradu, odradila kojekakve treninge njoj za ljubav.

A s najmlađom se kartala remi (i mala je maher u tome), prošla Maksimir uzduž i popreko biciklom.

Osjećam se kao da mi je 16 i radim iste gluposti kao kad mi je bilo 16, samo ovaj put na malo pametniji način.

Ma ljudi ova korona i potres su donijeli neke jako dobre stvari, pustite trenutno lovu i besparicu, imamo našu vladu koja će nas spasit, a napokon je vlada slušala struku, sve do sada, jer sad struka sluša vladu.

Ljudi su se zbližili, počeli opet razgovarati, da li preko društvenih mreža ili u živo svejedno. Svi smo mi imali potrebe iz dosade javiti se ljudima s kojima se nismo čuli mjesecima. Ja jesam, iz dosada, iz čistog praznog hoda vremena pa počneš razmišljati o svemu, grupa koju imamo na whatsapp srednja škola  svaki dan je puna poruka, što u normalno vrijeme nije tako…

Tinder, iskrica, i ostale mreže gore, ne iz potrebe za srodnim dušama, već iz dosade. Ljudi ne rade, i traže zanimaciju, zezanciju. Tamo mogu biti najveći ljubavnici, najveći patnici, sadomazohisti, čarapaši, šaljivdžije, al sigurno se nađe i netko normalan itd…

Ajmo prestati plakat i uživati u ovom vremenu koje imamo jer nikada se neće ponoviti.

BTW jedva čekam da se otvore granice da odem u Austriju i Pariz…

I sad za sve one znatiželjne koji su pročitali razvod na početku, pa su očekivali neznam što.

To je sastavni dio život s up&down situacijama, jednostavno ideš dalje.

Nađeš nekoga koga tlačiš s svojim problemima, nađeš nekoga za utjehu i nađeš prijatelja za zagrljaj – da to je prijatelj.

Za jednu osobu te tri stvari su previše. Ovako podijeliš pa lakše podnesu i oni, a i ti.

I samo da se razumijemo nisu sve frajeri…

Ideš dalje, pogledaš naslov filma „ne okreći se sine“ i toga se držiš, zatvoriš jednu stranicu otvoriš novu i kreneš pisati, neku novu ljepšu priču.

Živjeli….

TKO SE NIJE SKRIO, MAGARAC JE BIO -SKRIVENA MJESTA

Evo vikenda i novo štivo. Cijeli tjedan sam razmišljala o čemu da pišem, a kako sam se ovaj tjedan bavila nekim skrivenim mjestima mislim da bi bilo dobro posvetit njima nekoliko riječi.

Ajmo prvo apsolvirati koja su to mjesta. Mjesta koja ne vidimo odmah, jer trebamo nešto odmaknuti, ili se trebamo zagledati, a možda i proći s bijelim papirom u to da vidimo.  Najviše ih je u kupaoni, ispod ormarića, iza ormarića, iza wc-a, u ćoškovima soba, iza frižidera, iza i ispod mašina itd.

Neka mjesta koja su samo prekrivena paučinom i prašinom kao npr. iza i ispod sobnih ormara, to se lako čisti s usisavačem i mokrom krpom.

Ima mjesta koja su malo gadljivija, a veliki su sakupljači bakterija, smeča i svega što ne bi trebali imati u prostorima kao kupaona.

Jeste li ikada, kada ste očistili kupaonu prošli npr. vlažnom maramicom po rubovima i kutovima kupaone- sigurna sam da niste. Operete pod i on se sjaji, a što je uz rub to je nešto drugo.  Prođite nakon pranja poda, kada se već osuši vlažnom maramicom ili mokrim papirom po rubu kupaona ili uz rub zida ispod wc-a, po ćoškovima uz kadu,  vidjeti ćete svašta. U kupaonama koje se čiste svaki dan vjerujte mi ima svega.

Znači kada dobro operete pod, on se osuši uzmeš vlažnu maramicu i prođeš po rubu kupaone, ne zaboraviš ćoškove i ostaneš šokiran čega sve još ima.

Iza mašine- ovisno koliko često je mičete i čistite ali što se tamo može pronaći, uf.

Sjećam se jednog prijatelja kako mi je pričao da je išao zadivit mamu pa je tušem oprao iza mašine i onda je ispod izlazilo samo smeće – e za takve služi ovaj blog. To ne raditi- prvo možeš pokvariti mašinu, drugo- napraviš više posla nego si ga imao prije.

Odmakni mašinu s mjesta gdje stoji, ukoliko možeš ući iza s mokrom krpom pokupi svu paučinu i prašinu i isperi krpu. I tako ponavljaš postupak sve dok nije čisto. Ukoliko ne možeš ući iza mašine, uzmi usisavač i usiši s njim sve što možeš, a poslije mopom, ili partvišem na koji si stavio mokru krpu obrišeš i ponavljaš postupak sve dok ne očistiš do kraja. Naravno svaki put kad obrišeš ispereš krpu pa ponovno brišeš.

Na isti način se čisti i iza frižidera, suđerica, ispod kuhinjskih ormarića ili ormarića u kupaoni.

Ima jedna stvar s kojom se borim i nikako da borba prestane, a to su dlake. Kako mi sva djeca u kući imaju duge kose, ima ih po cijeloj kući. Bez obzira koliko ja vikala da se češlja samo u kupaoni, i dalje ih ima. Kad otkrijem kako ih se riješiti u potpunosti, a da pritom djecu, muža i sebe ne ošišam na ćelavo javim.  Još da imam neku životinju u kući, psa ili mačku- pa to bi bio tulum za dlake, ovako je samo party.

E kad prođete s vlažnim papirom/vlažnom maramicom s početka priče, onda ćete vidjeti koliko ih imate u kupaoni, a da niste ni znali da ih imate.  

Ispod umivaonika i s donje strane wc školjke. To je isto mjesto koje se ne vidi na prvu, a zna biti tako prljavi, jer sve iz umivaonika se cijedi prema dolje, i na kraju se osuši na dnu. Zna biti svega ako se ne čisti redovno, isto vrijedi i za wc.

Lojtrice (radijatori u obliku lojtra/ljestva) u kupaoni isto su sakupljači prašine, zmazanoče i dlaka. Temeljito ih treba brisati barem jednom tjedno.

Printer- tamo ima prašine, a nije teško za očistiti. Uzmeš usisavač i otvoriš gdje ide toner i samo s usisavačem povučeš prašinu.

Rubovi krevet, ispod madrac – ćošak podnice i kreveta, možeš naći svega od mrtvih životinja, do čarapa i prašine, isto barem jednom tjedno dignuti madrac, kada mijenjaš posteljinu i usisati.

Na usisavaču imaš nastavak za uska mjesta s tim možeš proći po cijelom krevetu, isto i na kauču ukoliko rukohvati nisu tapecirani za sjedište. Ako imaš djecu i dozvoliš im jesti na kauču onda možeš usisati hrane za pola Afrike- mrvica, kuglica i ostalog što jedu.

A ako i ne jedu na kauču možeš usisati, kovanica, prašine, olovaka, papira, daljinski se zna naći, baterija od daljinskog ili mobitel. Mi kad tražimo daljinski najčešće je tamo. 

Ima još toliko skrivenih mjesta da bi mogla knjigu napisati koja su, ali ovo su neka najčešća na koja bi trebali obratiti pažnju i barem jednom tjedno očistiti.

Eto toliko od mene za danas- čitamo se sljedeći vikend ponovno, a ako vam se neće čistiti samima ha, nazovite nas, a kontakt je na www.mazalo-farbanje-održavanje.hr

VEŠERAJ              

Evo 5:20 ujutro, tko o čemu, ja o vešu.

Ovaj tjedan sam oprala veša koliko netko ne opere u godinu dana. Znači prosjek mi je 6-7 mašina na dan. Evo već se prva vrti za danas i pri kraju je.

Kada se baviš ovakvim poslom onda se pripremiš na to da ćeš jedan dio dana provest u vešeraju. Pranje, sušenje, peglanje.

Ukratko dan mi počne oko 5:30, ustajem ja i ustaje i mašina. Dok popijem kavu ona je gotova, ide nova a ova ide na sušenje, ispratim cure u školu i počne pripreme rasporeda za taj dan. Brojim lokacije, i pripremam posteljinu za apartmane. Svaki apartman ima svoju posteljinu i svoje ručnike. U 10 se kreće iz kuće  (do onda je već treća mašina na pranju). Vraćam se oko 16 sati i onda se stavlja nova posteljina u pranje koja je stigla.  Navečer oko 7 kreće peglanje do 22-23 sata.

Zanimljivo je to da sam uvijek bježala od toga, čak sam jedno vrijeme nosila veš u praonicu na pranje i peglanje jer to ne volim raditi, a sad živim od toga - opet kažem karma je prokleta stvar. 

U pravilu ja imam najviše posteljine i ovog kućnog svakodnevnog veša.

U ovom tekstu bi se osvrnula samo na pranje i sušenje, a peglanje bi ostavila za zasebnu priču.

Idemo krenut s vešerajom.

Šta nam treba -  prljavi veš (dovoljna količina iste boje za jednu mašinu), prašak za veš, omekšivač za veš, mirisne granule(kuglice), deterdžent za suđe- čarli ili likvi, baby puder, izbjeljivač  (proizvođač po izboru), sapun od Blanš (nema ga za kupiti nigdje), sredstvo za uklanjanje mrlja

Na hrpu ispred mašine izdvojimo veš iste boje. Ukoliko je riječ o bijelom vešu – odvojimo ručnike, gače potkošulje i sve što se može prati na visokoj temperaturi.

Svaki komad prije stavljanja u mašinu pregledamo da li ima kakvu mrlju. Ukoliko ima pokušavamo je ukloniti. Uklanjamo je s sredstvom za mrlje ili s sapunom od Blanš. (Blanš je moja mama koja je kemičar i kuha sama sapune, a koji su odlični za pranje veša i s njim idu skoro svi flekovi od čokolade, krvi, vina itd dole.)

Sredstvo nanesemo prema uputama na ambalaži. Samo pazimo, ukoliko je šareni veš u pitanju da nam ne ostane još veća fleka od sredstva. Na osjetljivoj garderobi za masne flekove ja koristim čarli. Čarli nanesem na flek i ostavim neko vrijeme (cca 30 min) pa stavim prati dalje s vešom u mašinu. 

Nema potrebe da se nanosi pola litre čarlija već je kap-dvije dovoljna.  Isto možete napraviti s baby puderom, ali prije pranja u mašini potrebno je dobro istrest taj puder s garderobe. Puder posipate po masnoj mrlji i ostavite neko vrijeme da stoji, istresete i stavite prati.

Flekovi od čokolade, krvi špinata, crnog vina itd. najbolje je odmah isprati pod hladnom vodom kad se fleka dogodi, ali u pravilo to nismo u mogućnosti i onda poslije skidaj s svim i svačim. Čokolada/sladoleda od čokolade ili neke tako intenzivne boje može se skinuti s sredstvom KH-7 za skidanje mrlja. On mi se pokazao najboljim. Ne skida boju s garderobe, ima kratko djelovanje 5 min i stvarno skine flekove.

Ukoliko ne ode s sredstvom, onda uzmem sapun od Blanš i s njim istrljam fleku ostavim par sati i isperem. Sigurno je više nema.

Bijeli veš- koji se pere na niskim temperaturama do 40 stupnjeva. Ukoliko je poflekan onda se pravo mrlje maknu (prema gore opisanom načinu). Ima bijelih majica koje na dijelu ispod ruke dobiju žutu boju od znoja, dezodoransa,  to ne znači da ne perete veš već jednostavno takav je materijal i on s vremenom požuti. To se treba ukloniti jer koliko vi prali mirisi tog žutog dijela ne ostaje onakav kakav bi mi željeli. To se uklanja sapunom ili izbjeljivačem (varikinom). S varikinom treba biti oprezan, da je ispravan omjer varikine i vode, kako ne bi uništio garderobu.  Ja koristim običnu varikinu ili izbjeljivač od domestosa.

Veš koji ide na temperaturu 60 stupnjeva i više (gaće, potkošulje, majice za tjelesni, ručnici, posteljina itd) pregledate da li ima flekova (dječje gače pogotovo), ako ima uklonite na gore opisani način, a ako nema radi higijenskih razloga potrebno je oprati na minimalno 60 stupnjeva.

Posteljinu prati na 60 stupnjeva obavezno kako bi se sve uklonilo s nje, a što ne bi trebalo biti tamo (bez obzira na boju). Ima svilena posteljina koja je lijep na oko, ali nezahvalna za održavanje, a meni i za spavanje samo se kližem po njoj, kao da sam na klizalištu (tko voli nek izvoli), ona se pere prema deklaraciji koja stoji na etiketi. U pravilu ide na 40 stupnjeva i ne može se sušiti u sušilici.

Sušenje veša - najbolje i najjeftinije je da sve možete osušiti vani na zraku, ali ako ne možete imate nekoliko opcija. Sušilica za veš, stalak negdje u zatvorenom prostoru, radijator po zimi, kamin (samo paziš da ti ne izgori veš na kaminu- može se desiti). Radijatori i kamin nisu baš preporučljivi jer se pali sredstvo za pranje veša koje je preostalo u vešu, a ono ispušta neke otrovne plinove u zrak koji udišemo.

Znam ja i tako sušiti veš kad mi je hitno ili kad djeca baš tu majicu žele obući, a  ne dam paliti sušilicu radi jednog komada odjeće. Za sad još nisam umrla, a svi moramo od nečega umrijeti.

S sušilicom oprezno- ona je super za posteljinu, bijeli veš koji može na visoke temperature, pernate jakne, jastuke i prekrivače. Nije dobra za vunu, iako možete i vunene komade sušiti, ali traje dugo jer morate smanjiti temperaturu na sušilici. Imate sigurno program za sušenje osjetljivih tkanina, ako nemate onda bolje ne pokušavat da vam se ne bi vesta pretvorila u komad garderobe za male bebe.

Sušilica ostavlja jako mekan veš, pa ukoliko sušite veš u sušilici nema potrebe za omekšivačem prilikom pranja.

 U sušilici kad sušite jaknu ili jastuk od perja stavite i neku malu lopticu ne jako tvrdu, dovoljno da vam razbije grudice koje se naprave od perja prilikom pranja. 

Mirisne kuglice – su malo skupe, ali su odlične za garderobu koju nosite više od jednom i ne pere se svaki dan, ili za veš koji nam stoji u ormaru i nosi se povremeno (jakne, deke, vunene veste, dukserice itd,). Za veš koji perete često i  odmah nakon prvog nošenja nema potrebe za kuglicama.

Evo 6:20 ja idem u pripreme za posao. Škole danas nema pa cure mogu duže spavati, a kad se probude čeka ih iznenađenje od dvije hrpe posteljine za peglanje 😊

I  ako ne volite prati veš i peglati. Nazovite nas, riješiti ćemo mi to, a kontakt je na  www.mazalo-farbanje-odrzavanje.hr 

KARMA JE PROKLETA STVAR - POGLED KROZ PROZOR

Malo me stisnuo posao ovaj tjedan pa nisam baš imala vremena pisati blog, ali evo došli smo i do PRANJA PROZORA.

Bliže nam se blagdani i po nekoj tradiciji prozori se peru prije blagdana.

Pranje prozora u meni budi traumu iz djetinjstva. Ne nitko me nije tjerao bičem da perem prozore, nisu me izrabljivali i ugrožavali moja dječja prava (iako u vrijeme kada sam ja odrastala to i nije baš bilo bitno, postojao je Plavi telefon, ali aj ti budi faca pa ga nazovi) itd.

Živjeli smo u centru Grada Zagreba, što može biti super ako izlaziš van, sve ti je blizu i brzo si doma nakon izlaska, ali kad treba prozore prati, e onda više nije super. Par puta godišnje (čitaj jednom mjesečno) moja mama imala je generalku u kući, a što je podrazumijevalo i pranje prozora. Život u centru nam je podario velike prozore s puno smoga i crne ljepljive prašine. Nije se koristilo sredstvo za pranje prozora već čarli, vruća voda, krpa i novinski papir (onda su se kupovale novine) 😊 Uvijek sam bježala od pranje, učila sam taj dan kao da mi je sutra ispit života, sve samo da ne moram prati te prozore. Karma je proklet stvar, kad su moji odselili iz centra ostali smo suprug i ja tamo živjeti, a onda smo i mi odselili. Uvijek sam govorila da ću imati prozore najmanje koje mogu, tek toliko da ih imam, a na kraju imam skoro cijelu stranu kuće u staklu. Kažem Vam karma je prokleta stvar.

Bile su to cjelodnevne aktivnosti, a ni danas se nije baš promijenilo u tome previše, sva moja djeca imaju za učiti (iako neka još ni u školu ne idu) kad im spomenem prozore.

No ja sam odselila iz centra i došla u miran kvart gdje prozori nisu toliko crni i nemaju tu crnu prašinu, ali to ne znači da ih je super prati. Cjelodnevno rastezanje.  Uz pranje prozora ide i pranje zavjesa, zašto oprat prozore, a da zavjese ostanu prljave.

I ajmo krenuti…

Što nam je potrebno:

- ako samo održavamo prozore potrebno je sredstvo za čišćenje stakla (ja koristim ajax, cilit ili koji imam doma) i kuhinjski papir, ako nemate sredstvo možete u bocu na špricu napraviti omjer octa i vode 50:50 i s tim prati ili ako imate viška rakije i s njim možete prati iako postoji opasnost da ne završite posao do kraja 😊

- ako peremo prozore u centru grada ili ako peremo prozore poslije hrane koju su nam zalijepila naša mala djeca - onda nam je prvo potreban topla voda, čarli ili neko sredstvo za pranje suđa, spužvica, krpa, sredstvo za staklo i kuhinjski papir

- ako peremo poslije građevinskih radova (farbanje, fasada, žbukanje, gletanje itd) onda nam je uz sve gore navedeno potreban i strugač za staklo (sjećate se onoga kad smo čistili pećnice, e taj)

Prvo ćemo obraditi prozore koje samo održavamo, lako je – skinete ili odmaknete zavjese ovisno da li ih perete ili ne. Pošpricate s sredstvom za pranje stakla i obrišete do sjajnog s kuhinjskim papirom.

Pranje prozora u centru grada, prozori koji nisu oprani više godina ili jesu ali imamo malu djecu kojoj je pogled kroz prozor super, a ostaviti packe na prozoru s ostatkom čokolade još bolji – u zdjelu/kantu natočiti vruće vode i dodati tome nekog sredstva za pranje suđa (čarli, jar, likvi… svejedno je). Uzeti spužvicu i s njom lagano istrljati prozor, ne ribati da se ne bi staklo ogrebli. Uzeti krpu i s njom prebrisati to staklo da se makne ona prava prljavština. Ponoviti postupak, ali između prvog i dugog postupka promijeniti vodu.

Kad smo oprali s vrućom vodom i deterdžentom za suđe treba dati onaj sjaj prozorima. Pošpricamo ih s sredstvom, rakijom, octom i pobrišemo s kuhinjskim papirom.

Pranje prozora poslije građevinskih radova – postupak je isti kao i za prozore u centru grada, samo prije dodavanja onog završnog sjaja pregledaš prozore dali ima ostataka boje, gleta, fasade, žbuke itd. To ostružeš s strugačem za staklo, ali paziš da ne ogrebeš staklo. Boja u 90% slučajeva ide dole već prilikom pranja s vrućom vodom, pa tako da ne bi trebali imati puno za struganje.

U sva tri slučaja pranja prozora ne zaboraviti oprat okvir prozora, klupčicu prozora s unutarnje i vanjske strane, a ona se pere isto toplom vodom i deterdžentom ili sredstvom za pranje stakla.

I šta da Vam kažem prozori su oprani, drugi dan kad pogledate kroz njih vidjeti ćete gdje ste promašili, ali ne brinite to vidite samo vi, ostali se dive kako su vam čisti.

Zavjese operite i objesite, a da bi Vam zadržale miris bar nekoliko dana operite ih s Lenorovim mirisnim perlicama, a ako toga nemate ili vam je preskupo,  kada ih objesite možete ih malo pošpricati s  eteričnim ulje (ja volim ulje ruže).

No naravno ako vam se sve to skupa ne da raditi, nazovite nas, a kontakt je na www.mazalo-farbanje-odrzavanje.hr

OD MASNOG PAČETA DO SJAJNOG LABUDA

Došao je i taj dan, dan kad čistimo PEČNICU.

Kad imaš jednu super noć s više gledanja, a manje spavanje. Lijekovi protiv bolova postaju ti najbolji prijatelji, a sve zbog aparatića za zube. Kad stara koza od 39 hoće imati osmijeh kao Luka Modrić na dodjeli za najboljeg igrača, onda ode kod zubara i  stavi aparatić na dvije godine. Naravno, nitko ju ne obavijesti da će taj isti osmijeh imati popratne bolove i da ne možeš sve jest, a četkicu za zube nosiš s sobom kao i novčanik iako je prazan. Kud ti, tud i ona.  No, šalu na stranu aparatić imam radi medicinskih razloga i nikom ga ne bi preporučala, ako nije nužno potreban ili nema od 15-25 godina (ja nemam).

Poslije jedne takve divne noći kad te svi lijekovi dovoljno ošamute, ujutro piješ kavu, čekaš 8 sati da zubar počne raditi i da ga nazoveš, a usput gledaš pečnicu i razmišljaš kako je dugo nisi očistio i kreneš. Prije nego kreneš još tri puta preispitaš svoju odluku. 

Prvo i osnovno- pečnica u kojoj se svaki dan nešto peče nikada ne može biti kao nova. Ima pečnica koji imaju u sebi ugrađene samočistače. Ja imam takvu i nije se pokazalo kao neka sreća, opet je moram ribati, a ruke su crne do lakta. Ima i ovih jako skupih pečnica koje za samočišćenje imaju spaljivanje ostataka, o tome ne znam baš previše pa ne bi o tome ni pisala.

Naravno, imamo opet dvije mogućnosti kemija i bez kemije. Ja perem pečnicu samo s kemijom. Mislim da soda nije dovoljno jaka za taj sport, ali objasniti ću i postupak s sodom.

I krenimo, prvo sve izvadiš van iz pečnice. Zna se ponekad naći i neki protvan/tepsija u kojem je ostao zaboravljeni krumpir ili komad mesa, pa se čudiš sam sebi kao pura dreku kako si to zaboravio. Jednostavno se desi, u žurbi staviš natrag u pečnicu i zaboraviš.

No ovaj put nema iskakanja mrtvih miševa iz pečnice, svi protvani su vani i čisti su. Izvadiš sve rešetke i odložiš ih u najveći protvan koji imaš.

Uzmeš crni Permetal ili KH -7 narančasti, sve dobro pošpricaš, osim gornjih grijača, ventilatora i motora.  Staklo - isto tako dobro natopiš sredstvom. Zatvoriš pečnicu i ostaviš nekih cca 20 minuta -ne pališ pečnicu, jer ako to napraviš poslije samo možeš umrijet od smrada i dima.

Za vrijeme dok čekaš da sredstvo odradi svoje uzmeš protvan u koji si stavio rešetke,  njih isto tako pošpricaš s sredstvom. Zašto u protvan, zato jer će ti se sve cijediti s tih rešetki pa da se ne cijedi na pult, stol ili sudoper. A sudoper će ti i trebati dok ribaš pečnicu, pa da rešetke ne smetaju.

Kad si to sve napravio fino sjedneš i odmoriš par minuta- popi kavu do kraja.

I ajmo krenuti ribati. Uzmeš spužvicu i kreneš ribati sa svih strana u pečnici. Ako nemaš spužvicu i alufolija može poslužiti ako od nje napraviš kuglu. Tu kuglu od alufolije ne ispireš već bacaš i svaki put napraviš novu. Naravno u pripremi imaš zdjelu s toplom vodom u kojoj ćeš ispirati spužvicu povremeno. Po toj vodi ćeš vidjeti koliko ti je prljava pečnica. Kad je dovoljno oribaš uzmeš kuhinjski papir i obrišeš da vidiš svoje rezultate 20 minutnog ribanja, pa se razočaraš prvi put i ponovno pošpričaš sredstvo. E sad dok čekaš da sredstvo djeluje rješavaš staklo. Lagano spužvicom istrljaš i obrišeš s papirom. One smeđe točkice koje su ti ostale,  možeš ponoviti postupak, ali lakše je kad uzmeš strugač za staklo i s tim pređeš po staklu. Sjećate se onog strugača kojeg sam spominjala u blogu Kad majstor izađe iz kuće. E taj možete i sad koristiti. Operite ga od boje ako već niste ( ja se nadam da jeste) i možete s njim u pečnicu. S tim se da ostrugati svi ostaci s stakala, a da se staklo ne ošteti. Poslije prebrišete s vlažnom krpom, pa papirom i to je to za staklo s unutarnje strane.

Staklo s Vanjske strane ovisno koliko je prljavo, kod mene ima najviše packi od klinaca. Pečnica im služi kao ogledalo. Pošpricati s Arfom za staklo i obrisati  s papirom. Arf za staklo super uklanja malo masnoće, a toliko se i nalazi s vanjske strane pečnice.

E sad ako nemate Permetala ili KH 7  sigurno imate nešto kao Arf onaj klasični bijeli kremasti tekući on je ok s cijenom- boca ima svih boja, postupak je skoro isti samo ne špricaš po površinama već utrljaš Arf na površine. Rezultat isti, a trud isto isti - nema neke razlike.

I ajmo se vratiti na unutrašnjost pečnice. Isti postupak drugi put, mali ribanja, malo ispiranja i brisanja, Ukoliko je konačni rezultat zadovoljavajući, kreće ispiranje sredstva. Promijeniš vodu u zdjeli u kojoj si ispirao spužvicu. Sad kad imaš čistu krpu i čistu vodu kreneš brisati s mokrom krpom dio po dio pečnice između svakog brisanja isperi krpu. Vodu mijenjaj prema potrebama.

Kada si siguran da si sve obrisao, pređi još jednom cijelu pečnicu sigurno je ostalo negdje. Uzmi kuhinjski papir i pobriši s njim sve, uključujući i stakla. I sad možeš upaliti pečnicu na nekih 150-200 stupnjeva na cca 30 minuta da se ostatak sredstva prepeče i da se izgubi miris sredstva.

Kada upališ pečnicu neko će vrijeme jako imati jako neugodan i intenzivan miris pa otvori prozore.

Dok pečeš sredstvo u pečnici oribaš rešetke i ispereš pod tekućom vodom.

Ako nisi umro od smrada koji ide iz pečnice van, onda je ugasi i ohladi, kada je skroz hladna stavi zdjelicu na dno pečnice i u tu zdjelicu stavi sodu. Ona će pokupiti ostatak mirisa.

Vratiš rešetke na mjesto i gotov si, diviš se svojem sjajnom učinku- naravno rešetke si oribao do sjajnog i više nemaju masnih žuto smeđih naslaga.

Malo o čišćenju bez kemije ili s sodom. Postupak ribanja je isti samo napraviš pastu od sobe i vode i s njom namažeš pečnicu. Nakon nje nema onaj miris sredstava, ali moraš više puta ponoviti postupak da dođeš do željenog rezultata.

I opet ako ne želiš to sam raditi nazovi nas, a kontakte nađi na www.mazalo-farbanje-odrzavanje.hr

Hvala na pozornosti, a ja se idem dalje boriti s bolovima. Sad me bole još i ruke od ribanja 😊

  

KUĆA PUNA LJUDI

Malo ću skrenuti s teme iako je dosta povezana s čišćenjem. Ova tema danas odnosi se na goste.

Svi mi nekada imamo goste u kući, bili to gosti na kavi, na ručku-večer ili na spavanju. Neki dolaze češće, neki rjeđe, neki ljudi vole goste, nekima jednostavno ne paše da je netko u kući. Ja volim goste i volim punu kuću ljudi.

Imati goste u kući ne znači da moraš raditi neka skupa jela, možeš ih dočekati i s nekim jeftinim ali finim kolačem, ili nekim jeftinim ali jednostavnim jelom. Dalje u tekstu ću vam reći što ja kuham za svoje goste.  

Ja ih imam sve vrste. Gosti na spavanju su mi rijetkost jednom do dva puta godišnje, pa ću se orijentirati na goste koji dolaze na ručak/večeru i gosti koji dolaze na kavu.

Moja mama meni kaže da sam kao pučka kuhinja ili da mi je promenada u kući.

Ljudi, ja volim goste i stvarno rijetko koji dan prođe da nam ne dođe baš nitko.

Zna to biti naporno, pogotovo ako sam taj dan imala puno posla na poslu i obišla dosta apartmanskih jedinica,  ali je lijepo kad ti ljudi dolaze. Skoro svaki vikend imamo nekoga na ručku/večeri, a kad nemamo i kad kažem curama da postave stol za nas 5 onda su upitnici iznad glave i slijedi pitanje „pa kaj danas sami jedemo?“. Od kada smo uredili dvorište i izgradili pečenjaru mislim da smo ispekli roštilja i kotlovine kao jedan mali restoran.

Zapravo mi je životna želja otvoriti jedan mali restoran u sklopu nekog seoskog imanja i posluživati samo običnu hranu kao sarma, gulaš, varivo od mahuna, faširanci, pohanci itd. Znam ima takvih restorana, ali se svi u nekom periodu prilagođavaju tržištu pa ubacuju i čevape, pizze itd. No nije to tema ovog bloga. Možda jednog dana otvorim nešto takvo.

Ajmo se vratiti na goste u kući. Najviše volim one koji me nazovu i pitaju jesmo doma za cca pola sata da bi došli na kavu. Takvi mi dođu jednom – dva puta tjedno. Kaže mi muž ti nikad ne odbiješ goste, pa šta ću ih odbijati. Našli su vremena da dođu do nas i da s nama provedu svoje slobodno vrijeme znači da smo ugodno društvo. Za takve goste uvijek u frižideru imam gotove kore za štrudlu/pitu, pa napravim ili s sirom, jabukama, burek ili nešto tog tipa.

Takvi gosti se ne odbijaju, zapravo niti jedni gosti se ne odbijaju, jednostavno nije pristojno. Imam i onih koji me samo nazovu i kažu „aj stavi kavu“. I kava ih dočeka, sok od bazge ili koprive, a mogu dobiti i ostatak od ručka ako ima ostatka. Ima i onih koji samo dođu pa sjednu u dvorište za stoli, ali svi oni su moji dragi gosti.

Kad imamo neku proslavi kao pričest, krizma, rođendan to su pripreme tjedan dana prije i zna se da je taj dan i dan prije opsadno stanje, jer sam ja malkice nervozna. Inače Djevica sam po horoskopu i jako volim planirati, a podivljam kada mi nešto ne ide po planu. U tim situacijama su mi moja djeca (dvije starije kćeri) najveća podrška. Mi smo mali tim i svaka zna što koja radi. Iako im nije nekada drago znaju da mi moraju pomoć, jer i ja njima pomaže kad im treba. Npr vozim ih u školu kad kasne jer je zaboravila na predsat.

Muža potjeram iz kuće jer mi u pravilu samo smeta. Može se vratiti pola sata prije nego gosti dolaze. On je aktivan kad gosti dođu i kad odu, onda pomogne pospremati.  Nije da on ne bi pomogao, bi, ali dok ja njemu objasnim ja sam već to napravila – muško je. I najmlađa kćer ima svoj zadatak (slaže salvete u stalak)

Ja uvijek forsiram da bez obzira tko nam dolazi, a ukoliko dolaze na ručak/večeru stol mora biti postavljen kao da nam dolazi predsjednik države. To mi je neki osnovni odnosa prema gostima. (vidi sliku, proljeće)

Na takva okupljanja nam dolazi cca 30 ljudi nekad više nekad manje, ali to nam je neki prosjek.

Svi me pitaju šta kuhaš i kako ti se da kuhati za toliko ljudi, bolje uzmi neki ketering ili speci odojka. Ma nije to meni isto. Volim da se osjeti dašak kuće atmosfere.

Svaki put nešto drugo kuham. U pravilu tjedan dana planiram što ću kuhati ovisno o ljudima koji dolaze, tako prilagođavam jelovnik.  Zna se naći lažni biftek u umaku od povrća s knedlom od kruha, pečena rebra od vepra s krumpirom, puretina u umaku od gljiva (ako imam vrganja super ako ne dobri su i šampinjoni) itd.

Osim ovih gosta koji se najave pola sata prije dragi su mi i oni koji nam dolaze vikendom na ciljani ručak/večeru. Znači mi smo društvo nas 8-9 koji se družimo i putujemo, to su naš stalni gosti i ja jako volim da dođu. Oni ne očekuju da ću im ponuditi neka skupa jela, pa osim roštilja koji znamo ispeći, zna se tu naći  grah ili zelje se kobasama, juha od koprive itd, a za desert rolani biskvit s pekmezom ovisno čega imam doma. Isto se znamo dogovoriti da se kupe namirnice, a da ja skuham. Svi kažu da dobro kuham, očito da kad se vračaju- naravno imam i promašaja.

Da ne bi bio blog bez čišćenja, ukratko o tome kako pripremiti kuću za goste. Nema neke posebne pripreme. Bitno je da je kupaona čista, jer su tamo ljudi sam nekoliko minuta i proučavaju zidove, pločice, pipe, ima li pačine i smeća iza vrata ili na stropu itd. Budite iskreni i vi to radite kada dođete kod nekoga. Ako ne znaš kako očistit vidi post kupaonica.

Ako je riječ o dječjem rođendanu, mičem tepih i samo sve dobro usišem, a kad svi odu onda opet usišem i prebrišem podove.

To isto radim i za sve ostale goste. 

Ja se ne držim pravila da se mora izuvati cipele prilikom ulaska u kuću, ne vole to baš svi, možda su im šuplje čarape, možda im smrde noge. Znači njihov izbor ako žele mogu ako ne žele ne moraju. Pa zato pod brišem kada svi odu.

Kuhinja mora biti čista, ali ako se kuha u njoj za taj objed na koji su došli, ne može se očekivati da besprijekorna.

Prostorija u koju se primaju gosti poželjno bi bilo da je uredna i usisana, a ovisno o vrsti i tipu gosta tako je i stol postavljen.

Masu puta smo znali doći kod nekoga da su na stolu stavljeni tanjuri na hrpu i beštek isto tako, ja to ne volim. Stavi svakom tanjur, vilicu, žlicu, nož, čašu i salvetu. 

Ovaj put neću stavljati link od Mazala, jer stvarno osim da dođem skuhati za vaše goste, mogu Vam još jedino očistiti prije, ali samo za one koji se najave dan dva prije 😊

Hvala svima koji su do sada pročitali blog, i hvala na dobrim komentarima.

5000 pregleda u 17 dana postojanja za mene je velika brojka od očekivanih 20 mjesečno 😊  

ČIPKA KOJA ŽIVOT ZNAČI

Idem neku večer prema kući, toplo vrijeme, vata od balkona otvorena i gori svjetlo u sobi od cura.

Ne znam zašto, ali s ceste sam vidjela paučinu koja visi s luster. 

Svi se mi veselimo proljeću, ljetu. Idemo na more, kupanje, vani smo, roštilji i ostala ljetna zanimacija.

Dok se mi tako zabavljamo,  naši kućni ljubimci se zabavljaju. Nemamo svi mačke, pse, papige, ali sigurno svi imamo istog ljubimca – kućnog pauka (ili više njih)

Najgore mi je kada sve očistim i legnem gledat TV (gledam ako mi djeca dozvole  Hrvatsku sapunicu na Novoj), kad bacim slučajno pogled i vidim paučinu u ćošku iznad vrata ili kako vidi s stropa.

Kad idem na more sve pospremi, u slučaju ako nam provale da se ne zapitaju da li su provalili u već provaljenu kuću koliki je nered. No pustimo šalu na stranu sve pospremim, usišem i kad se vratim s mora ulazim u kuću samo se uplićem u paučinu koliko je ima. Blaža verzija nekog filma u kojem ulazite u stare grobnice, pa odmičete paučinu.

No, pustimo sad kako izgleda kuća nakon izbivanja iz nje nekoliko tjedana. Ajmo je očistit.

Za čišćenje paučine nema sredstva, i do sada nisam čula da ju je netko uspio spriječiti.

Paučine ima svugdje, ne samo u ćoškovima, na stropu, već i ispod stola u kuhinji ( s donje strane ploče), na nekim malim ormarićima, iza TV-a, ormara itd. Te paučine iz TV-a, ormara , radijatora su najbolje jer su pomiješane i s prašinom- ah što je volim. To su neka mjesta koja se ne čiste svaki dan ili tjedan pogotovo ako imaš TV na zidu, i teško ga je skinuti. Skidaš ga samo kad ga je potrebno skinut i onda se šokiraš šta nađeš. Sram te je pred majstorom, mužem ili bilo kim tko se nađe u tom trenutku pored tebe.

Ajmo krenut s poslom. Potrebno je partfiš iliti kućna metla i usisavač.

Ovu paučini po ćoškovima svi imamo, vidimo je i očistimo, ali ajmo se orijentirati na mjesta na koja zaboravimo da bi mogli biti paučine.

Prvo mjesto teško je za čistiti - iza radijatora. Idealno je ako imaš nastavak od usisavača koji može proći iza radijatora, ali ako si pehista kao ja da imaš nastavak, ali je radijator preblizu zidu onda ti ne preostaje ništa osim ručno očistiti.

Uzmeš kuhaču (kuhinjsku za kuhanje ajvara ili pekmeza- što dužu to bolju) na nju namotaš vlažnu krpu i pokupiš iza radijatora maksimalno koliko možeš. U svaki utor u rebru radijatora obrišeš na isti način, naravno između opereš krpu.

Drugo mjesto koje i nije tako teško očistiti, ali ga se rijetko čisti jer je nevidljiv na prvu – karniša

Između karniše i zida. Koliko tamo paučine može biti. Još ako imaš zavjese kao ja od stropa do poda, tu paučinu vidiš samo kad skidaš zavjese ili kad ih odmakneš da otvoriš prozor. Lako ju je očistiti s partfišem ili usisavačem.

Dalje, ispod ploče od stola, aj budite iskreni kad ste to zadnje očistili, vjerojatno kad i ja onda kad skidate ploču ili kad iz neke potrebe morate okrenuti stol naglavačke- lako očistit. Usisavač ili partfiš, a može i vlažna krpa.

Ja imam papigu Kiki i krletka stoji na bambusovom stoliću, kako Kiki jede tako radi i smeće oko sebe, po stoliću stolu. Ukoliko su djeca usisavala sigurno nisu usisala njegov stolić, a znate kako izgleda paučina popunjena s ostacima sjemenki – kao neka čipka. Naravno da se očisti treba samo usisavač.

Iza frižidera ista stvar je ako i iza TV-a, rijetko se čisti, a kad se čisti sram te je.

Po rubovima stepenica zna se napraviti sam tak lijepa čipka

Između WC školjke i zida (stražnja strana WC-a)

Ima još mjesta di naši kućni ljubimci naprave svoju prekrasnu čipku, njima znači život, a meni samo posla. I nevjerojatno mi je kojom brzinom to naprave dan-dva i evo nova mreža.

Da mi se barem u kuću useli pauk svilenac bila bi bogata, ali taj pauk živi u Madagaskaru pa nisam bogata – inače se zove Zlatnomrežni pauk.

Ako ne želite samima čistiti paučina  ili je se bojite 😊 zovite nas, a kontakt imate na www.mazalo-farbanje-odrzavanje.hr

Ako niste primijetili sve odgađam kako očistiti pećnicu, tako je i doma odgađam očistiti 😊

KAD MAJSTOR IZAĐE IZ KUĆE

Pita mene muž neki dan, „o svemu pišeš, i ljudi stvarno čitaju, a zašto nisi ništa napisala o meni“, malo ga taština i strah peru (no muško je, pa je jasno)

Ja stvarno ne znam šta bi napisala o njemu, obzirom da o poslu koji on radi (farba zidove) ne znam baš previše, a ne bi ni htjela pisati o nečemu o čemu baš ne znam dovoljno. Isto tako doma se baš ne iskazuje u čišćenju kuhinje, usisavanju ili čišćenje kamenca u kupaoni, a kamoli peglanju pa ni tu baš nije neka tema da pišem..

I onda sam se sjetila, mogla bi sa Vama podijeliti što i kako treba očistiti kada npr. soboslikar izađe iz kuće.

Prvo da kažem jednu stvar, svaki soboslikar kada radi nešto trebao bi zaštiti parket, namještaj i za sobom obrisati i očistiti. Naime, moj muž doma možda ništa ne napravi, ali kada izlaze iz kuće/stana od stranke pod izgleda čisto. Nema ostataka boje. A kako je jedna njegova stranka rekla da će njega uvijek zvati da joj pofarba stan, jer nakon njega ona ne mora čistiti. I stvarno zove svako proljeće kod nje  farba boravak. Točno tjedan prije Uskrsa on je kod nje.  Doma nikada nisu tako čisto ostavili, jer je vikao radnicima „pusti to žena će očistit kad odemo“.

No, i kad takvi „čisti“ majstori odu iz kuće ostaje dio koji treba oprati i očistiti. Koliko god oni za sobom očistili ipak treba još malo za njima urediti.

Šteta da su zidovi lijepi bijeli ili u nekoj boji, a prozori zapackani, pa onda peremo prozore. Ako smo već oprali prozore nećemo valjda staviti prljave zavjese, pa ćemo oprati i zavjese. A tu su i klasične stvari kao obrisati prašinu, usisati iza ormara, kauča, fotelja, stolova, frižidera ovisno o prostoriji koju farbamo.  

I na kraju treba oprati pod prema uputama iz čišćenja za početnike.

E sad nakon soboslikara(malera) zna ostati boja po parketu, impregnacija ili glet masa. Kako to očisti.

U tim slučajevima je vruća voda i krpa najveći saveznik. Ukoliko impregnacija od zida kapne na parket i to se da skinuti, ali teško.S vrućom vodom, malo deterdženta za suđe i spužvica. Lagano trljati da se ne ogrebe lak na parketu.

Boja na staklima se isto skida s toplom vodom i spužvicom, a ako je ima puno može se kupiti strugač za stakla pa s njim ostrugati sve ostatke s stakla, a da se staklo pritom ne ogrebe. Od spužvice znaju ostati sitne ogrebotine na staklu pa pažljivo.  Taj isti strugač je dobar za staklo na pečnici, ali o tome kad ću obrađivati temu pečnica.

Kad smo skinuli sve ostatke boje s parketa ili prozora, oprali zavjese, obrisali prašinu usisali tamo gdje ne usisavamo često, bilo bi ok da vratimo sjaj parketima.

Parkete možemo ulaštiti sredstvima za parkete i drvo, ali onda u pravilu imamo klizalište neko vrijeme i riskiramo slomljene kosti ili barem natučene guzice, a djeca će uživati.

Bolja verzija i jeftinija- doduše malo teža,  je s otopinom octa i vode. Napraviti otopinu voda i octa u omjeru 50:50 staviti u špricu ili u kantu. Uzeti mekanu krpu i na koljena, pa dio po dio parketa ulaštiti. Neki tvrde da se ocat ne bi trebao stavljati na parket da ne uništi sjaj i to je istina ako se izlije litra čistog octa i ostavi, ali ako se napravi otopina onda ona nije štetna. U svakom slučaju probajte na nekom dijelu gdje se ne vidi pa ćete sami ocijeniti da i je pogodno za Vaš parket ili ne. Sve ovisi o laku kakav je i koliko je star lak na parketu.

Isto tako možete dodati eterično ulje u otopinu, a koje sprečava rasušivanje parketa.

Eto toliko o njemu. Znate mnogi mi kažu tebi je super imaš zidove kakve hoćeš. E tu se varate. Imam zidove od boja koje su mu ostala od neke stranke. Kako su sve cijene koje naplaćuje s rukama i materijalom, ostatke boje nosi doma (jedino ako se dogovori drugačije) i onda samo dođe i kaže daj sutra pripremi sobu od cura da je pofarbamo,  jer nam je ostalo boje. Naravno meni u pravilo ne paše, ali treba iskoristi trenutak kad iskaže volju za farbanjem u kući. Pa tako imamo ljubičasti  i crni zid u hodniku, crveni, žuti i smeđi u boravku, na stepenicama  crveni i eto mi smo jedna šarena kuća.

I da te boje nikad ne ostane da npr. imamo dva zida iste boje, već uvijek samo jedan zid je u toj boji.

No, sve što vas zanima o bojama možete pronaći na http://www.mazalo-farbanje-odrzavanje.hr/savjeti/ .

A ako vam se ne da očisti iz majstora (nebitno, da li soboslikar, vodoinstalater, električar, parketar) zovite nas i mi to napravimo umjesto Vas.

Posjetite nas na http://www.mazalo-farbanje-odrzavanje.hr